Banner

Pričaonica

Latest Message: 2 years, 9 months ago
  • spiritual : "Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!"
  • spiritual : "Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio – nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi – milošću ste spašeni! – s Njim nas i uskrisi i s Njim postavi na nebesima, u Kristu Isusu, da u vjekovima koji nadolaze pokaže izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom prema nama u Kristu Isusu. Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djelâ, da se tko ne bi hvalisao."
  • Sabolek : bog s Vama
  • spiritual : Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!
  • spiritual : Ne boj se jer Ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer Ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom.
  • spiritual : “Ponizite se dakle pod silnu ruku Božju, da vas povisi kad dođe vrijeme. Sve svoje brige bacite na Nj, jer se On brine za vas.”
  • spiritual : Ljubav Jahvina vječna je nad onima što Ga se boje
  • spiritual : "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!"
  • spiritual : ‘Koji dolazi k meni neću ga istjerati napolje’ (Ivan 6:37)
  • spiritual : 'Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili i bit će vam.'

Only registered users are allowed to post

Naši prijatelji

Svakog mjeseca nagradjujemo Biblijom najljepsu pricu inspiriranu biblijskim tekstovima!

Home Novosti David A. Steiner: Riznica kralja Salomona
David A. Steiner: Riznica kralja Salomona PDF Print E-mail
Vjerske knjige
Written by spiritual   
Tuesday, 06 November 2012 20:09

Ulomak iz knjige "Riznica kralja Salomona" koja u studenome 2012. izlazi u nakladi Webstilus kluba.

 

Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrćući idu na stratište. Ako kažeš: "Nismo za to znali", ne razumije li Onaj koji ispituje srca? I ne znade li Onaj koji ti čuva dušu? I ne plaća li On svakomu po njegovim djelima?

Mudre izreke 24:11, 12

 

Svi smo ponekad skloni lagati sami sebi kako bismo si olakšali savjest. Možda smo propustili učiniti nešto čime bismo pomogli nekome zbog toga što nas je bio strah, možda smo bili nemarni ili lijeni, možda smo jednostavno bili previše sebični u tom trenutku i sada - nakon što je šteta počinjena, a vrijeme ne možemo vratiti - pokušavamo se uvjeriti svim argumentima koji nam padaju na um da je ono što smo napravili – ili propustili napraviti – bilo ispravno, dugoročno najbolje, najviše što smo mogli u danoj situaciji, ili kako to jednostavno nije bilo nešto u što smo se trebali miješati. Ali našu savjest nije tako lako prevariti šupljim racionalizacijama kao što to možemo učiniti s našim razumom. Objektivni razlozi ne znače ništa ako nas krivnja drži budnima kada legnemo u krevet. Čak i ako uspijemo zavarati cijeli svijet, to neće ušutkati glas koji nas optužuje da smo nešto drugo od onoga za što se izdajemo pred ljudima iz dana u dan.

 

Savjest je moćan i zastrašujući mehanizam ugrađen u čovjekovu prirodu. Ako nismo načisto s njom, sva slava i pohvale koje mogu doći izvana samo će pogoršavati stvari i postajat ćemo sve jadniji i nesretniji. Ako nam je savjest mirna, nikakva sila izvan nas samih ne može na nju baciti ni najmanju mrljicu. Održati ju takvom trebao bi biti prioritet prilikom odlučivanja o stvarima koje hoćemo ili nećemo napraviti.

Kako se savjest prlja ili održava čistom? Stvar je vrlo jednostavna. Svatko od nas je tijekom vremena, kao posljedica stvari koje je naučio i iskusio, te razmišljanja u vezi s njihovim značenjem i uzrocima, usvojio određeni sustav vrijednosti. Sustav vrijednosti je jednostavno jedna manje ili više složena formula kroz koju provlačimo naše želje i potencijalne postupke. Rezultat te formule je uvijek binaran. Koju god ideju provukli kroz nju, sustav vrijednosti ocijenit će ju sa 'da' ili ne'. Ovisno o tome koliko ona odstupa od ideala u jednom ili drugom smjeru, spomenuti 'da' i 'ne' mogu biti veliki i glasni ili maleni i tihi, ali još su uvijek samo 'da' ili 'ne'. Kada je nešto u savršenom skladu s našim vrijednostima, savjest glasno vikne 'DA' i takvu stvar ćemo učiniti puni entuzijazma i sa širokim osmijehom na licu. Što se više udaljavamo od savršenog poklapanja s pozitivnim vrijednostima i približavamo se granici neutralnosti, 'da' postaje sve manje, kao i naš žar za obavljanje vezane aktivnosti. Ipak, to je još uvijek u skladu s onim što smatramo važnim u životu, i na kraju dana smo u prosjeku zadovoljni time kako smo se ponijeli.

Potom dolazimo do granice neutralnosti. Na njoj se nalazi hrpa poslova i obveza prema kojima smo ravnodušni. Zbog jednog ili drugog razloga moramo ih obaviti, ali oni nam ne pružaju nikakvo zadovoljstvo. To su dosadne, emotivno sive aktivnosti, koje svoje sivilo rado šire i na ostatak našeg života. Zato se optimalna organizacija postojanja sastoji u tome da život namjestimo tako da se nadmoćna većina naših aktivnosti može svrstati što bliže onom velikom 'DA'. Ljudi koji u tome uspiju žive svaki dan kao da im je praznik, jer rade ono što ih emotivno ispunjava. Ipak, ako stavimo njihovu neinspirativnost na stranu, neutralni postupci ne uznemiravaju našu savjest.

Nakon granice neutralnosti počinjemo s ulaskom u 'ne' zonu. U njoj se nalaze sve želje, ideje i postupci za koje je očito da nisu u skladu s našim sustavom vrijednosti. U tom se trenutku aktivira alarm koji nazivamo savjest, a koja nas pokušava spriječiti da ne narušimo vlastite vrijednosti. Savjest je često pametnija od racionalnog mozga jer funkcionira na dubljoj razini. U nekom trenutku nam se nešto što nije u skladu s našim vrijednostima, primjerice krađa, čini kao pametna zamisao. Situacija je povoljna, vjerojatnost da nas ulove na djelu mala, potencijalna zarada dobra. Prema računanjima logičnog dijela mozga ne postoji nikakav objektivni razlog koji bi nas sprječavao da tu ideju ne provedemo u djelo. Ali savjest gleda dugoročnije. Ona je svjesna da će trenutna korist biti poništena tijekom vremena; zna da ćemo novac potrošiti brzo, a da će osjećaj krivnje ostati puno dulje. Stoga se oglašava, makar je u tom trenutku neželjena i nepozvana, i upozorava nas da razmatramo izvođenje djela koje nije u skladu s našim sustavom vrijednosti. Što je razmatrani čin bliže velikom 'NE', glas savjesti je jači. Zato je lakše počiniti zlodjela koja doživljavamo malima od onih koje smatramo ozbiljnijima – lakše nam je zanemariti glas savjesti kada šapće nego kada viče. Naravno, glas savjesti je ipak samo glas i on nas nije u stanju fizički spriječiti da učinimo bilo što od onoga što smo naumili. On je crveno svjetlo na semaforu, a ne rampa. Na našoj je slobodnoj volji da donesemo informiranu odluku i opredijelimo se što želimo, a što ne želimo učiniti. Crveno svjetlo vas neće spriječiti da prođete kroz križanje, ali onda sami snosite posljedice.

Pravilno funkcioniranje cijelog tog sustava očito počiva na dobro postavljenom sustavu vrijednosti. Najgori zločinci nisu osobe koje uspijevaju ušutkati glas savjesti, jer nitko to nije u stanju raditi zauvijek, pa čak ni jako dugo. Najveći problem društvu predstavljaju ljudi s pomaknutim sustavom vrijednosti, osobe kojima se razbojstvo ili oduzimanje tuđeg života kako bi se zadovoljile vlastite sebične potrebe uopće ne nalazi u 'ne' području, i samim time ne aktivira ni alarm savjesti. Kako dolazi do takvih izopačenih sustava, problem je previše složen da bismo se ovdje uopće upuštali u pokušaje objašnjavanja. Srećom, takvih je ljudi iznimno malo.

Vaš sustav vrijednosti, a time i vaša savjest, neumoljivi su. Možete se boriti protiv njih neko vrijeme, ali to je put koji vodi u očaj i samoprezir. Isprike i objašnjenja koja će tako dobro funkcionirati kod drugih ljudi, nešto su što uopće neće pokolebati glas vaše savjesti ako ste učinili ili namjeravate učiniti nešto s čime se ona ne slaže. Vaša savjest nije vaš neprijatelj, već najiskreniji prijatelj. Njoj nije stalo do toga da vam se ulizuje i da vam laska, nego da vas poštedi velikih muka i nevolja u budućnosti. Hoćete li ju poslušati ili ne, ovisi o vama. Ali nemojte biti naivni i računati da ćete ju prevariti izlikom poput: „Nisam znao“.

Tko zatvori uho svoje pred vikom siromaha, i sam će vikati, ali ga neće nitko uslišati.

Mudre izreke 21:13

U životu dobivamo prilike pokazati tko smo, a svaka prilika je ujedno i test. Način na koji se ophodimo prema ljudima onaj je način na koji će se ljudi ophoditi prema nama kada dođe trenutak da se zamijene uloge. Nitko nije uvijek na vrhu, nitko nije uvijek najbolji, najspretniji ili najpametniji. Kada se zateknete u razdoblju svojeg života u kojem vam sve ide glatko i napokon počnete žeti plodove svoga dugo ulaganog truda, nemojte govoriti sami sebi kako ste to sve sami postigli i zbog toga polažete isključivo pravo na sebično raspolaganje dobrima koje posjedujete. Nemojte s prijezirom gledati na one koji su postigli manje od vas ili koji imaju manje od vas i otpisati ih kao propalice koje su same krive za vlastitu sudbinu. Nitko od nas nije u potpunosti u vlasti nad zbivanjima u svojem životu, makar nam se tako počne činiti svaki put iznova kada nam krene dobro. Ali kada se nekim utjecajem izvan naše kontrole karte promiješaju i ponovno podijele, ne treba nam puno vremena i truda da uvidimo kako je sve što posjedujemo užasno krhko i nestabilno, i kako je ponekad potrebno tako malo da od kraljevića i princeza postanemo prosjaci i prije nego što shvatimo što se događa. Taj fenomen nije ograničen na novac; isto se može dogoditi sa slavom, ugledom, prijateljstvima, položajem u društvu, zdravljem i gotovo svim ostalim stvarima koje cijenimo i kojima u jednom trenutku raspolažemo, pa se počnemo zavaravati kako ih zapravo posjedujemo.

Činjenica je da zapravo nitko od nas ne posjeduje ništa osim samih sebe i onoga što zapravo jesmo. Sve drugo u našem životu, sve stvari koje možemo vidjeti, opipati i čuti, samo prolazi kroz njega i nema jamstva da će se tu nalaziti sutra, a kamoli za nekoliko godina. Sve izvan nas samih, uključujući i naše tijelo, u bilo kojem trenutku može nam otkazati poslušnost, neovisno o našim željama, planovima, trudu i naporima. U momentu kada to shvatimo, počinjemo drukčijim očima gledati na one koji nemaju ono što mi imamo, ili koji nisu onakvi kakvi mi mislimo da bi trebali biti. Postajemo zahvalniji na stvarima i ljudima koji trenutno prolaze kroz naš život, jer znamo da za njih nismo ništa zaslužniji od onih koji takve prednosti nemaju. Ako imamo sposobnosti koje drugi nemaju, to nije zato što smo bili bolji od njih, niti je to razlog da se osjećamo nadmoćnima; to je prilika da pokažemo što uistinu jesmo, odgovornost da demonstriramo kako smo dostojni onoga što nam je dano. Kada se stvari okrenu naglavce i izgubimo sve za što smo mislili da nas čini posebnima, postajemo prisiljeni na iskrenost i shvaćanje kako smo sada u koži onih kraj kojih smo prolazili zabavljeni vlastitim mislima, i ljutili se što troše naše dragocjeno vrijeme. Možda ćemo tada biti u prilici vidjeti sav očaj nevidljivosti postojanja koja je stvarnost za tako mnogo ljudi.

Prije nego što se to dogodi, otvorite oči! Pogledajte one kojima je potrebna vaša pomoć i shvatite da oni nisu nešto postavljeno na vaš put kako biste ih preskakali ili zaobilazili. Svi ljudi cijene vrijedne stvari nakon što ih izgube, ali mudrost je cijeniti ih dok su još uvijek prisutne u našem životu. Jedino što ne možemo izgubiti jest ono što damo dragovoljno; drugo osiguranje u životu ne postoji.

 

Last Updated on Tuesday, 06 November 2012 20:10
 

Add comment


Security code
Refresh

Copyright © 2017 Sveto pismo - Biblija. All Rights Reserved.
Joomla! is Free Software released under the GNU/GPL License. Joomla themes
Joomla themes created by Lonex.
Čitam Bibliju...
 

Tko je online

We have 91 guests online