Banner

Pričaonica

Latest Message: 3 years, 2 months ago
  • spiritual : "Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!"
  • spiritual : "Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio – nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi – milošću ste spašeni! – s Njim nas i uskrisi i s Njim postavi na nebesima, u Kristu Isusu, da u vjekovima koji nadolaze pokaže izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom prema nama u Kristu Isusu. Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djelâ, da se tko ne bi hvalisao."
  • Sabolek : bog s Vama
  • spiritual : Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!
  • spiritual : Ne boj se jer Ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer Ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom.
  • spiritual : “Ponizite se dakle pod silnu ruku Božju, da vas povisi kad dođe vrijeme. Sve svoje brige bacite na Nj, jer se On brine za vas.”
  • spiritual : Ljubav Jahvina vječna je nad onima što Ga se boje
  • spiritual : "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!"
  • spiritual : ‘Koji dolazi k meni neću ga istjerati napolje’ (Ivan 6:37)
  • spiritual : 'Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili i bit će vam.'

Only registered users are allowed to post

Naši prijatelji

Svakog mjeseca nagradjujemo Biblijom najljepsu pricu inspiriranu biblijskim tekstovima!

Home Biblija Biblijske priče San Pilatove žene
San Pilatove žene PDF Print E-mail
Written by Jagoda   
Wednesday, 11 February 2015 18:07

„Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: „Mani se ti onog pravednika jer sam noćas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.““

Matej 26,19

Spavaj, sine, spavaj. Mama će ljuljati tvoju koljevku i pričati priču o židovskom Proroku koji je promjenio naše živote. Jednog proljetnog dana ušao je u ovaj grad jašući na magarcu. Glas o njemu stigao je prije njega. Židovi su izašli na ulice i pozdravljali ga. Ispred njega su bacali palmine grane i razdragano klicali: „Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana sinu Davidovu!“

Nekoliko dana kasnije ti isti ljudi će ga osuditi na smrt, rugati mu se i ismijavati ga. Eto, što ti je čovjek. Danas je gore, sutra dolje, preksutra ga nema. „Ne pamti ga više ni mjesto njegovo,“ kaže židovski psalam.

U ovu daleku i zaostalu rimsku pokrajinu došla sam s tvojim ocem prije jedanaest godina. Dvije godine ranije smo se vjenčali i uskoro se rodila naša kćer a tvoja prerano umrla sestrica Leticija. Bila je lijepa i nježna poput cvijeta. S nepunih godinu dana dobila je upalu pluća i umrla za nekoliko dana. Bila sam očajna, željela sam da me nema. Ako postoji drugi svijet i zagrobni život ja sam htjela ići tamo. Htjela sam za svojom kćerkicom. Danima nisam ni jela ni spavala ni izlazila iz kuće. Nisam znala što se događa oko mene niti me to zanimalo. Dovodili su mi i liječnika i vračaru ali mi nisu pomogli. Jednog dana došao je tvoj otac i rekao da je dobio službu u dalekoj istočnoj pokrajini. Mislio je da je za nas dobro da tamo počnemo novi život i da će mi dobro doći promjena. I bio je u pravu. Tjednima smo putovali, najprije brodom a onda konjskim zapregama do Judeje. Sve je to za mene mladu Rimljanku bilo novo i zanimljivo i polako sam se vraćala u život. Kad smo stigli u našu novu kuću uživala sam u stvaranju novog doma, brinula o mužu, sprijateljila se s drugim rimskim ženama u gradu. Sa Židovima se nismo družili, s njima smo samo trgovali. I naravno, moj muž, carski namjesnik i upravitelj pokrajine, susretao se s njima u svojoj službi. Oni su prilično zatvorena zajednica. Imaju neku čudnu religiju i štuju samo jednog Boga.

Mi imamo mnoštvo bogova i boginja a ja sam se najviše molila Veneri, boginji ljubavi i plodnosti, htijući opet začeti i roditi dijete ali to nikako da se dogodi. I tako je prošlo deset godina. Kad sam odlazila iz Rima, moji rođaci su bili zabrinuti kako ćemo živjeti i kako će nam biti u novoj zemlji. A ja sam živjela skoro isto kao u Rimu. Kuća je građena u rimskom stilu a sam mnom su iz Rima došle dvije sluškinje koje nam kuhaju rimska jela. Družimo se s Rimljanima i pričamo latinski. Gotovo je sve isto samo što je drugi grad. Tamo postoji opasnost od napada barbara a ovdje od pobune Židova.

Te večeri su kod mene bile dvije susjede, žene rimskih časnika. Sjedile smo i razgovarale jedući voće a kad je došlo vrijeme večere otišle su kućama. Sluškinje su spremile večeru ali tvoj otac se još nije vratio domu. Sjela sam za stol i čekala ga ali me savladao san. I tu sam prvi put usnula Proroka. Blizu grada je brdo Lubanjsko gdje vojnici pogubljuju osuđene zločince. Ako je osumnjičenik građanin Rima umire odsjecanjem glave što je brza smrt. Ostali osuđenici umiru dugo, mučeći se razapeti na drvenim križevima. Nikad nisam bila tamo a nisam htjela ni gledati u tom pravcu. Pri pomisli na ono što se tamo događa hvatala me jeza. Ali zakoni su takvi a rimski službenici su tu da ih provode. U snu sam se našla na putu prema tom brdu a kraj mene je prolazila povorka ljudi koji prate osuđenika. Uvijek ima znatiželjna rulje koja uživa u tuđem zlu. Vojnici su tukli čovjeka koji je vukao teški križ na kojem će uskoro biti razapet. Lice mu je bilo potpuno krvavo a leđa pognuta od težine križa. Spotaknuo se o kamen i pao. Polako je ustao i stao ispred mene. Gledao me posve mirno kao da smo se sreli u mirnoj i toploj sobi daleko od ove bučne rulje. „Ne boj se,“ rekao je. „Ja sam pobijedio svijet.“

Prepala sam se, probudila, skočila sa stolice i bila sretna što je sve bio samo san. Tko je taj čovjek? I zašto kaže da je pobijedio svijet? Koga je to on pobijedio kad ga krvavog tjeraju na Lubanjsko? Tvog oca još uvijek nije bilo. Popila sam čašu vode, legla u krevet i ponovo usnula isti san. Ponovo dernjava podivljale rulje probija uši. Želim pobjeći s tog mjesta ali krvavi čovjek je opet ispred mene. Vojnici ga tuku i psuju a on me mirno gleda i opet govori: „Ne boj se...“

Opet je pao a ja se vrišteći probudila. Tvoj otac je u međuvremenu stigao kući. Sjeo je pored mene, milovao me po kosi i govorio: „Smiri se. Ružno si sanjala, ali sad je sve u redu. To je samo san.“

„Gdje si do sad?“ pitala sam.

„Imao sam posla. Židovi su opet podivljali. Žele da uhvatim i pogubim onog njihovog proroka što je neki dan stigao u grad. Kažu da vrijeđa njihovu vjeru i vjerske zakone. Pa ne mogu ja ubiti čovjeka samo zato što ide okolo i priča gluposti. Ali pustimo sad to.“

Poljubio me i ugasio svjetiljku. I treći put sam usnula isti san. Ponovo izmučeni čovjek, okrvavljenog lica i odjeće, gleda me mirnom dubokim crnim očima i govori: „Ne boj se...“ Ponovo sam vrisnula i probudila se. Bilo je jutro i tvog oca više nije bilo kod kuće.

U kući do naše je palača u kojoj je uprava pokrajine i u njoj stoluje tvoj otac. Na ulici se okupilo mnoštvo ljudi. Sluškinje su mi rekle da su uhapsili Proroka i doveli ga tvom ocu da mu sudi. Popela sam se na široki zid koji dijeli naše dvorište od palače. Tvoj otac je sjedio na sudačkoj stolici a drvenim stubama su prema njemu vodili.... upravo onog čovjeka kojeg sam te noći sanjala. I sada je izgledao mirno kao u mom snu. Pomislila sam da tako smiren čovjek ne može biti zločinac. Videći ga na javi onako izmučenog, krvavog i poderanih haljina bi mi ga žao i oči mi se napuniše suzama. Ne znam zbog čega mu sude ali to je sigurno neka zabuna, mislila sam. Uzela sam drvenu ploču i kredom na njoj napisala: „Mani se ti tog pravednika jer sam noćas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.“ Ženama je zabranjen ulaz u palaču pa sam naredila sluzi da tvom ocu odnese ploču s porukom. Ali nije me poslušao. Da smiri bjesnu rulju, poslušao je njihove glavare i pravednika osudio na smrt. Znala sam da će se uskoro na putu za Lubanjsko događati upravo ono što sam noćas sanjala.

Te noći dugo nisam mogla zaspati. A i bojala sam se da ponovo ne vidim izmučenog osuđenika. I vidjela sam ga ali sad je bilo posve drugačiji. Bio je čist, obučen u bijelu haljinu koja je sjala sunčevim sjajem. Samo su njegove mirne crne oči bile iste kao prije. Opet je bio ispred mene i rekao: „Ne boj se, ja sam pobijedio svijet...“ Spavala sam do kasno a kad sam ustala osjećala sam u duši neobičan mir. Nikad prije se nisam tako osjećala. Nisam znala zašto je tako ali vjerovala sam da je Prorok u pravu. Mučili su ga i ubili ali On je ipak pobjednik.

Treći dan sam se probudila nakon spavanja bez snova. Ustala sam i krenula prema kuhinji. Odjednom sam osjetila čudan miris hrane. Došlo mi je mučno, izašla sam u dvorište i povratila. Sluškinja je došla za mnom uplašeno pitajući što mi je. Ja sam se nasmiješila i rekla: „Ništa strašno. Zadnji put sam ovako povraćala u Rimu prije deset godina kad sam bila trudna.“

Dragi sine, začela sam te one noći kad sam sanjala krvavog Proroka. Po gradu se počelo pričati da je Njegovo tijelo ukradeno iz groba. A njegovi učenici govore da je uskrsnuo kao što je govorio da hoće. I ja im vjerujem. Kako ne bih vjerovala kad je On sam došao da mi to kaže?

Ti već dugo spavaš, a ja te i dalje ljuljam. Sad ću te poljubiti pa i ja idem leći. Sutra ću ti opet pričati priču....

 

 

Last Updated on Friday, 13 February 2015 14:11
 

Add comment


Security code
Refresh

GONI : la plateforme où tout s'échange
Copyright © 2017 Sveto pismo - Biblija. All Rights Reserved.
Joomla! is Free Software released under the GNU/GPL License. Joomla themes
Joomla themes created by Lonex.
Čitam Bibliju...
 

Tko je online

We have 6 guests online
GONI : la plateforme où tout s'échange
GONI : la plateforme où tout s'échange